Na prvi pogled brežuljasti krajolik na slici predstavlja rijetko postavljeno drveće koje baca sjenu na crvenkastu zemlju. No zapravo radi se o nizu prašnjavih dina, ledenih rječica i tamnih izdanaka na više od 100 milijuna kilometara udaljenom Marsu, a “drveće” su zapravo staze od pijeska.

HiRISE, kamera NASA-ine letjelice na Marsu, Mars Reconnaissance Orbitera, zabilježila je fantastične slike na kojima se na prvi pogled čini da prikazuju drveće. Zimi ledeni sloj ugljičnog dioksida pokrije pješčane dine, ali već u proljeće ono počinje isparavati. Kao rezultat isparavanja javlja se tamni materijal koji prekriva obronke.

MRO kruži oko Crvenog planeta od 2006. u misiji pronalaska vode i zbog toga je kamera letjelice uglavnom usmjerena na hladne polarne krajeve.

Smatra se da Mars poput Zemlje prolazi kroz globalne klimatske promjene posljednjih nekoliko milijuna godina, a slike s HiRISE trebale bi znanstvenicima olakšati spoznavanje razloga i povijesti tih klimatskih promjena.

Zbog pronađenih amorfnih modifikacija silicija, opala i željeznog sulfata na površini nekih regija, znanstvenici vjeruju da je na tim mjestima aktivno djelovala voda, premda je izvor vode još uvijek nepoznat.

NAsino bombardiranje Mjeseca ipak nije bilo uzaludno - znanstvenici su dobili toliko željene dokaze da i ispod njegove površine ima vode. Ranije su tragovi leda, podsjetimo, pronađeni na površini Mjeseca. U Nasinom se izvješću navodi kako je pronađena “značajna količina” vode.

Kako je izvijestila Nasa, postojanje vode na Mjesecu su definitivno potvrdile čestice leda pronađene u prašini nastaloj od eksplozije projektila, 9. listopada u 13.35 sati prema hrvatskom vremenu. Čestice je prikupio satelit LCROSS koji se nalazio u misiji pronalaska vode na Mjesecu. Nasin stručni suradnik Doug Cooke je procijenio kako se u krateru kojeg je načinio projektil nalazi oko 90 litara vode.

Nasa je projektil ispalila na lokaciju nedaleko od kratera Shackleton - mjesta na kojem planiraju izgraditi svemirsku postaju za koju se nadaju da bi trebala biti dovršena do 2024. godine. Otkriće potencijalnih zaliha vode na Mjesecu znači da se astronautima ne bi vodu trebalo dopremati sa Zemlje. Zato je kao lokacija gađanja projektilom i izabrano mjesto nedaleko od lokacije za gradnju buduće baze - upravo tu će biti izrađeno crpilište i spremnik.

NASA je odlučila poslati projektil na Mjesec koji bi trebao pogoditi južni pol našeg satelita. Kontrolni centar u Cape Canaveralu je u potpunosti spreman za taj eksperiment. Njime se želi dokazati kako tragovi vode postoje i ispod površine Zemljinog satelita. Bombardiranje Mjeseca, NASA će prenostiti izravno putem interneta. Eksplozija bi trebala biti dovoljno snažna da napravi krater promjera 20 i dubine 4 metra. Prijenos pogledajte na NASA-inoj službenoj internetskoj stranici. Guardian.