Kandidati za ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir su ruski borac za ljudska prava, kineski disident i - internet. Nominacija interneta je prihvaćena nakon što je talijanska verzija magazina Wired napravila peticiju u kojoj objašnjava kako svjetska računalna mreža pridonosi ‘dijalogu, raspravi i kompromisu kroz komunikaciju’.
Međutim, nije poznato tko bi u ime interneta trebao preuzeti nagradu, ukoliko je mreža osvoji. Unatoč činjenici da je nominacija interneta za Nobelovu mirovnu nagradu posve legalna vrlo je malo vjerojatno da će odbor nagradu dodijeliti upravo njemu.
Naime, prošlogodišnji odabir Baracka Obame za nagradu za mir, nakon vrlo kratkog vremena na čelu SAD-a, potaknuo je vrlo veliku raspravu o pravednosti dodjele stoga se pretpostavlja kako će ove godine izbor pobjednika biti puno konzervativniji.

Sabor je u petak izglasao novi Zakon o elektroničkim medijima koji znatno šire i preciznije uređuje područje i regulativu elektroničkih medija. Prvi put u domaće zakonodavstvo uveden je pojam internetske televizije. Kršitelji zakona bit će kažnjeni od 10.000 pa do čak do milijun kuna.

Novim zakonom koji je usklađen i s Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama (prihvaćenom od Europskog parlamenta 11. prosinca 2007.) uređene su nove audio i audiovizualne medijske usluge nastale kao posljedica brzog tehnološkog napretka i digitalizacije. Tom novom europskom direktivom želi se zadržati korak s razvojem audiovizualne tehnologije i oglašavanja, a odnosi se na sve usluge televizijskog tipa, poput emitiranja televizijskog programa putem interneta, u što ne spadaju privatne internetske stranice, kao i na usluge ‘na zahtjev’.

Tako je . To znači da će sada biti reguliran i rad, primjerice MaxTV-a, Iskon IPTV-a, OptiTV-a i sličnih davatelja usluga IPTV-a što dosad nije bio slučaj. Naime, koliko vrijedi dodjeljivanje koncesija za digitalnu televiziju na osnovu teritorijalne podjele Hrvatske kada telekomunikacijski operateri već nude televiziju putem postojeće infrastrukture interneta?

Televizijsko emitiranje po prvi puta sada je uređeno kao linearna i audiovizualna usluga na zahtjev, u vremenu koje odabere korisnik, a otvara se i mogućnost davanja koncesija specijaliziranim medijskim kanalima, kao i uvođenja neprofitnih komunalnih televizija i radija te definiraju programi od interesa za RH, poput programa za djecu, osobe s invaliditetom itd. Ono što nas je obradovalo je da su konačno propisana nedvosmislena pravila nagradnih igara uz obvezu došenja sheme kojom se utvrđuju vrsta i kvantitativni razmjer programa kao i obveza objavljivanja programske osnovice, piše Hina.

Zakonom se osigurava transparentnost vlasništva i zaštita konkurencije, a proširene su ovlasti regulatora, koji će, osim nadzora, izricati opomene i podnositi optužne prijedloge, donositi preporuke, poticati medijsku pismenost itd.

Za pružatelje medijskih usluga, uz postojeće medijske usluge televizije i radija, uređena je mogućnost korištenja svih dostupnih platformi distribucije (zemaljske, satelitske, kabelske i internetom) po osnovi dobivanja koncesije.

Poseban dio odnosi se i na uvjete po kojima pravne i fizičke osobe mogu objavljivati elektroničke publikacije, urednički oblikovati internetske stranice i portale koji sadrže elektroničke inačice tiska i informacije iz medija. Taj dio nije bio uređen dosadašnjim zakonom, a ovim odredbama zakona, u prvom redu, želi se pridonijeti većoj odgovornosti za objavljene sadržaje.

Mobilni internet je usluga koju nude sva tri hrvatska mobilna operatera, a ponuda im je zbunjujuće raznovrsna. No prije nego što odgovorimo na pitanja ‘tko’ i ‘kako’, potrebno je odgovoriti ‘gdje’. Ako imate tu sreću da ondje gdje ćete ljetovati postoji Wi-Fi veza, zaboravite na mobilni internet: Wi-Fi veza je brža i stabilnija te gotovo sigurno jeftinija.

Ako nemate tu sreću, sljedeći korak je da se kod mobilnog operatera (ili još bolje, kod susjeda i znanaca u mjestu u kojemu ćete ljetovati) raspitate o vrsti veze koja se ondje nudi. Golema većina teritorija Hrvatske pokrivena je samo GSM signalom, odnosno njegovom nadogradnjom EDGE, koja nudi brzinu sličnu običnim modemima koji se spajaju preko telefonske žice.

Tek sporadično, uglavnom u većim gradovima, postoje otoci na kojima je moguće uspostaviti podatkovnu vezu preko 3G mreže, preko još uvijek relativno sporog protokola UMTS ili prilično brzog HS(D)PA. Informacije o pokrivenosti, koje ćete pronaći na web stranicama mobilnih operatera, prilično su oskudne. Zanimljivo je da najbolju pokrivenost nudi najmanji operater: Tele2.

Oni u većem dijelu teritorija Hrvatske koriste mrežu T-Mobilea, no ondje gdje se oslanjaju na vlastite snage (Zagreb) pokrivenost je još bolja. Najbolje je da mobilnog operatera odaberete ne prema osobnim simpatijama (a svakako ne prema reklamama jer se u ponudama uvijek krije neka ‘kvaka’), a ni prema tome koristite li ga već za glasovnu komunikaciju, već prema tome kako pokriva mjesto u kojem ćete ljetovati.

Nakon što ste odabrali operatera, sljedeći korak je odabir ‘prepaida’ (plaćanje na bonove) ili ‘postpaida’ (pretplata). Na prvi pogled, druga je opcija mnogo komfornija te primamljivija: operateri će uvijek naglasiti da će pretplatnici plaćati promet manje te vas mamiti promotivnim ponudama, gdje će vam ponuditi opremu (modem i/ili laptop) po nižim cijenama ako potpišete pretplatnički ugovor.

Prije ili kasnije zapitat ćete se zašto ne, pa mobilni internet će mi dobro doći i nakon ljetovanja! No, to vam ipak ne bismo preporučili: stvar je u tome da mobilni operateri svako malo spuštaju cijene mobilnog interneta – sljedeći put kad to učine, sami sebi izgledat ćete kao magarac zato što ste potpisali ugovor po kojem ćete plaćati više cijene umjesto novih, nižih. Ako se ipak odlučite za pretplatu, pažljivo odaberite tarifni model.

Onaj najjeftiniji (500 MB ili 1 GB) za većinu je korisnika sasvim dovoljan; ako ste u nedoumici, radije odaberite manji pa doplatite za dodatne megabajte koje ćete potrošiti tijekom odmora (ali prvo provjerite koliko koštaju!) nego da ostalih 11 ili 23 mjeseca plaćate gigabajte koje nećete iskoristiti.

Kad ste se odlučili za operatera i tarifni model, preostaje vam samo nabaviti modem (laptop već imate, zar ne?). Modemi za mobilni internet najčešće se nude u USB izvedbi, koja je ujedno i najpraktičnija jer modeme u obliku kartice (PCMCIA/PC Card ili ExpressCard) ne možete koristiti u svakom laptopu i pitanje je hoćete li ga moći iskoristiti u vašem sljedećem laptopu. Daleko najkomfornija opcija je kupnja laptopa s ugrađenim 3G modemom.

Oni koštaju znatno više od istog modela bez 3G modema – razlika može biti i do stotinjak eura – no ako ćete se često koristiti mobilnim internetom, isplate se jer ugrađeni modemi hvataju signal bolje od mobilnih telefona, dok vanjski modemi u pravilu hvataju signal slabije od mobitela.

Još jedan razlog u njihovu korist jest što ćete njima moći koristiti bilo kojeg operatera – dovoljno je da ubacite SIM karticu u utor i upišete postavke mreže u priloženi softver, dok vanjske modeme za mobilni internet u pravilu možete koristiti samo u mreži operatera koji vam ih je prodao (postoje i iznimke, no to je prije posao za hakera nego za običnog čovjeka).

Mislite da kod nas u saboru i vladi sjede čudaci? Da je naš porez na prazne CD-ove budalaština? Preselite se onda u Nizozemsku. Samo nemojte surfati netom. Jer ćete morati platiti. Istina, zakon je još daleko od usvajanja, ali prijedlog je jednog člana ministarstva da svi koji surfaju moraju platiti porez od par dolara godišnje na internet publikacije.
Ideja je to koja za cilj ima spasiti izdavaštvo, koje je tamo, kao uostalom i svugdje u svijetu, u laganom padu.
Nije ni kod nas blistava situacija, pa se bojimo da će i naši odlučiti napraviti nešto slično. Uostalom već imamo spomenuti porez na prazne medije. Naravno, u Nizozemskoj je ideja dočekana na nož, a najslikovitije se izrazio glasnogovornik jednog od internet provajdera ustvrdivši da bi se istom analogijom mogli lupiti porezi na automobile kada god će se bicikli lošije prodavati.