Položena u geografskom središtu Europe i s malim zalihama vlastitoga plina, Češka svoju energetsku budućnost vidi kao tranzitno čvorište nove arhitekture europskog plinskog sustava. Češka troši oko 10 milijardi prostornih metara plina godišnje, a proizvodi tek oko jedan posto potrebne količine.
Trećinu godišnje potrošnje Česi drže u skladištima plina, pa su tijekom plinske krize bili u mnogo boljem položaju od većine drugih država. No, kako očekuju daljnji rast potrošnje, zainteresirani su za sve projekte novih plinovoda.
Češki energetski stručnjak Vratislav Ludvik najvažnijim smatra bolje povezivanje sjevera i juga Europe, u čemu je vrlo važna uloga terminala za ukapljeni plin koji bi trebao biti izgrađen u Hrvatskoj. Ludvik ne vjeruje da je vlastita proizvodnja iz izvora u Jadranskom moru dugoročno dobro rješenje za Hrvatsku.
“U potpunosti razumijem vlade koje čuvaju svoja nalazišta plina, ako postoji mogućnost kupnje plina iz drugih izvora. S druge strane, dugoročno to nije sretno rješenje”, kaže Ludvik.
Još dva LNG terminala trebala bi biti izgrađena u Poljskoj i Njemačkoj, a njih bi trebalo povezati s planiranim plinovodom Nabuko. Tada bi cijela Europa lakše spavala i ne bi svake zime ovisila o ruskim ucjenama, smatra Oldich Petržilka iz Češkog udruženja plinara.
“Ruska je taktika vrlo jednostavna. Oni su kupili sve raspoložive zalihe plina u Kazahstanu, Turkmenistanu i okolnim zemljama. Tako nam je ostao samo plin iz Azerbejdžana, koji nije dovoljan za europske potrebe”, kaže Petržilka.
Održavanje opskrbe tijekom plinske krize, makar ponegdje i umanjene, imalo je dvojaki utjecaj na plinsku industriju, procjenjuje Petržilka. S jedne strane, ugled plinskih kompanija kao pouzdanih opskrbljivača je poboljšan, ali je narušen ugled prirodnog plina, koji se sada više ne smatra sigurnim izvorom energije.
